Balkan

Mustafa Spahić: Da nismo digli svoj glas Gazi Husrev-begova medresa bi se ugasila

U razgovoru sa novinarom Anadolu Agency povodom 45 godina od štrajka, profesor Spahić prisjetio se momenata zahvaljujući kojim je na svojevrstan način spašena najstarija obrazovna ustanova na Balkanu

Kemal Zorlak  | 12.01.2017 - Update : 13.01.2017
Mustafa Spahić: Da nismo digli svoj glas Gazi Husrev-begova medresa bi se ugasila

Sarajevo

SARAJEVO (AA) – Kemal Zorlak –

Učenik i dugogodišnji profesor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu Mustafa Spahić, koji je jedan od pokretača spasonosnog štrajka učenika medrese iz 1972. godine, u intervjuu za Anadolu Agency (AA) izjavio je kako je taj štrajk bio samo jedan kontinuitet povijesnog značaja, povijesne težine i složenosti, te povijesne kompletnosti, kompleksnosti i simbolike Gazi Husrev-begove medrese.

U razgovoru sa novinarom AA povodom 45 godina od štrajka, profesor Spahić govorio je o značaju ovog hrabrog poduhvata učenika za samu medresu, ali se prisjetio i momenata tokom štajka zahvaljujući kojem je na svojevrstan način spašena najstarija obrazovna ustanova na Balkanu.

Štrajkački odbor učenika Gazi Husrev-begove medrese stupio je u štrajk 11. januara 1972. godine, a trajao je sve do 17. marta, odnosno dva mjeseca i šest dana. Jedini cilj ovoga štrajka bio je omogućiti učenicima medrese kvalitetnije obrazovanje.

“Mi smo kao 422. generacija najstarije srednje, a za ta vremena se može kazati, i više škole na Balkanu, Gazi Husrev-begove medrese, bili potaknuti mnogim razlozima. U vakufnami Gazi Husrev-bega se tačno i takstavino nabrajaju strogo stručni vjerski temeljni predmeti, a na kraju se kaže da se u toj školi uvijek izučava ono što bude tražilo vrijeme, mjesto i običaj. Do 1963. godine Gazi Husrev-begova medresa je bila škola u punom kapacitetu srednje škole sa trajanjem od osam godina, sa svim prirodnim temeljnim predmetima matematikom, fizikom, hemijom, biologijom, kao i sa društvenim disciplinima, filzofijom, pedagogijom, psihologijom, sociologijom, te sa tri strana jezika”, kazao je Spahić.

Istakao je kako je reformom, odnosno promjenom plana i progarama 1963. godine, medresa sa osam skraćena na pet godina. Najprije su, kako je kazao, “amputirani” jezici, samo je ostao arapski, ukinuti su njemački i turski. Ukinute su također, društvene discipline filozofija, sociologija, pedagogija, zatim prirodni predmeti matematika, fizika, hemija i bilogija, a ostali su samo historija, geografija i tadašjni maternji jezik.

- "Moćna nevidljiva ruka"-

Na pitanje zašto je došlo do takve reforme, odnosno ko stoji iza promjene plana i programa u medresi 1963. godine, Spahić je kazao kako je to bila jedna “moćna nevidljiva ruka”.

“Medresa, iako je trajala pet godina, za razliku od drugih srednjih škola od četiri godine, bila je potpuno nepriznata i njenim svršenicima se brojalo kao da su završili osmogodišnju školu. Prije svega, društveni status medrese, njena pravno-formalna pozicija nepriznate srednje, a najstarije, ne samo srednje možda i više škole na Balkanu i srednjoj Evropi, uslovi života u medresi i jedna nezaustavljavila želja u nama, žed i težnja da znamo, da saznamo, da čitamo, da se obrazujemo, da studiramo, nas je potakla na štrajk koji je počeo 11. januara”, istakao je Spahić.

Naglasio je kako su pored njega, u jednom smislu duhovni i misaoni mozak štrajka bili učenici Rešid Bilalić, Asif Višća, Mensur Mašetić, Husein Smajlović, ali i da su značajnu ulogu imali Fikret Karčić, Zijad Ljevaković, Selim Sejdinović, Kasim Kadić i brojni drugi učenici.

“Mi smo razmišljali o tom stanju u medresi, o planu i programu, o izoliranosti medrese. Istina, i generacije i prije nas, od 1963. godine na ovamo, tokom devet godina su razmišljale, pokušavale nešto uraditi, ali to je bilo interno. Mi smo donijeli čvrstu odluku da pokrenemo štrajk. Svi smo uzeli abdest i zakleli se na Kur’an da ćemo biti vjerni štrajku”, priča Spahić, te jedan od pokretača štrajka u koji je bilo uključeno oko 300 učenika, iz pet razreda, odnosno osam odjeljena.

Kazao je kako je dan uoči štrajka, u ponedjeljak, 10. januara, na velikom odmoru sišao u prvi, pa u drugi razred, te kazao učenicima da sutra u školu ne donose knjige, da neće biti nastave, te da se stupa u štrajk.

“Nekih učenika je toliko bilo strah, posebno prvog razreda, tekle su im suze na oči. Rekao sam im, ‘Dragi mladići, vama se nikada ništa neće dogoditi. Vi ste slobodni da učestvujete ili ne učestvujete u štrajku, to je vaš izbor. Niko neće snositi posljedice, niti će neko biti izbačen iz škole’”, ispričao je Spahić.

Kaže kako se radilo o jednoj vrlo ozbiljno pripremi za štrajk, da su formirane dežure učenika na ulazu u školu, pred zbornicom, te zaštita učenika koji ne budu željeli učestvovati u štrajku.


Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.
Srodne teme
Bu haberi paylaşın