SARAJEVO
Ivana Despotović
Rođeni je Sarajlija, a već godinama živi u Ljubljani. Režiser, glumac, scenarista, muzičar, predavač ... Branko Đurić Đuro otkrio je u intervjuu za agenciju Anadolija kako su čuveni Nadrealisti pogodili sve što se desilo devedesetih godina prošlog vijeka, govorio je o tome da li New primitives i danas živi, čime je zaokupljen trenutno i zašto je odlučio ostati u Ljubljani.
Đuro trenutno piše scenario za film koji će snimati tokom ove godine. Radi i na novoj seriji "Čista desetka", koja se snima za slovensko tržište u produkciji POP TV.
"Čista desetka je nova serija koju trenutno radim. Radi se o majci, njenom 'dečku' i njenom sinu koji žive skupa u kući koju preurede tako da prime šest podstanara i od toga nekako žive. Podstanari nemaju para da plate kiriju i zato ih oni počnu tretirati kao zaposlene. Skupa postanu kao neka firma. To je parodija koja oslikava trenutno stanje i krizu u kojoj se nalazimo", pojasnio je Đurić i prisjetio se kako je u "svijet serija" ušao praktično i prije nego što se počeo ozbiljno baviti režijom i glumom.
"Top listu nadrealista", istakao je, snimao je i prije nego što je primljen na Akademiju scenskih umjetnosti. Autor je serije "Naša mala klinika" koju su gledali milioni ljudi u regiji. Na pitanje zašto je Bosanac i u toj seriji portir, a ne doktor, Đuro je kazao da je Šemso, kojeg igra Enis Bešlagić, najpozitivniji lik u seriji, te kako ne smatra stereotipom da Bosanac tumači ulogu portira.
"Mislim da je Šemso najpozitivniji lik u 'Našoj maloj klinici' često je uspješniji (i ako hoćete i pametniji) od svih drugih koji nisu Bosanci. Osobno ne djelim ljude, pa ni likove, na Bosance, Špance, Srbe, Šveđane, nego na (ako ih već moram nekako dijeliti) dobre i loše, a likove na zanimljive i nezanimljive. Trudim se da se družim sa dobrim ljudima i da pravim zanimljive likove, ostalo mi nije bitno", naglasio je Đuro. On je dodao da stereotipima "nasjedaju" manje obrazovani i neupućeni ljudi, te da ne voli viceve u kojima glavne uloge imaju pripadnici različitih nacija.
Sa starom ekipom iz serijala "Top lista nadrealista" veoma se rijetko viđa, s obzirom da svi žive u različitim državama. Ipak, za Anadoliju se prisjetio kako je Nadrealistima uspjelo da predvide sve što će se kasnije desiti u stvarnosti.
"Ma svi smo znali šta će se dogoditi, mi smo samo imali tu mogućnost da to snimimo. Tada smo rekli sebi - haj'mo snimati najluđe stvari koje bi se mogle dogoditi .... i evo!", istakao je Đuro.
Pokret "New primitives", čiji je Đuro bio jedan od aktivnijih članova, ismijavao je primitivizam osamdesetih godina, a većina je to tada prihvatila kao ozbiljnu stvar.
"Oni koji su bili primitivni nisu razumjeli, ali svi koji su trebali razumjeti, jesu. I danas bi bilo isto tako, samo bi, nadam se, bilo malo više ovih koji bi razumjeli", istakao je Đuro.
Osvrnuo se i na filmske festivale zemalja u regiji, istakavši da je u Puli posljednji put bio 1986. godine, na Kustendorfu nikad, a Motovun mu se veoma dopao kada je bio član žirija prije nekoliko godina. Na Sarajevskom filmskom festivalu bio je nekoliko puta.
"Ima raznih vrsta festivala na svijetu, od onih na kojima moraš imati crnu leptir mašnu pa do onih na kojima možeš doći u japankama", šaljivo je prokomentarisao Đuro ne želeći da povuče paralelu između festivala u regiji.
U prvih nekoliko godina poslije rata, bosanskohercegovačka kinematografija držala je primat u regiji, a sada je tu ulogu preuzela srbijanska filmska škola. U mnogim srbijanskim i hrvatskim filmovima dominiraju bosanskohercegovačke teme. Đurić je rekao kako nije kompetentan da govori o tome, s obzirom da premalo prati kinematografiju u regiji.
"Ne znam da li se bosanskohercegovačkim temama više bave režiseri iz regije i inostranstva. A i da jeste tako, nije mi to ništa čudno. Više filmova o divljem zapadu su snimili Italijani nego Amerikanci", rekao je Đuro kroz smijeh.
Na pitanje da li su Bosanci u Sloveniji danas "fizikaneri" kao nekad ili su se pomjerili na društvenoj ljestvici, Đuro je odgovorio: "Bosanci u Ljubljani, kao i svi drugi 'stranci', a bogami i domaći, svugdje u svijetu, koji vrijede i koji svojim radom to zasluže, igraju neku ulogu".
Zašto Ljubljana kao životno odredište, bilo je naredno pitanje za Đuru. "Ljubljana mi je baza i ovdje imam porodicu. Ipak, vjerujete da sam prošle godine, kad sve saberem, u Ljubljani proveo samo dva mjeseca. Mnogo putujem i opažam da se u posljednje vrijeme na sve više mjesta osjećam 'kao kod kuće'", naveo je Đurić svoje razloge zašto je odlučio ostati u Sloveniji.
Progovorio je i o svojo drugoj ljubavi - muzici.
"Bombaj štampa je na proljeće pozvana na neku mini turneju u Kanadu i Ameriku, nekih pet do šest koncerata za našu raju. Nadam se da ćemo imati i koji koncert na Ex-Yu prostorima", kazao je Đurić.
Upitan koja glumica ljepša, Angelina Jolie ili Monica Belluci, Đuro je odgovorio da Monicu ne zna, a na pitanje i da li su žene ljepše u Sarajevu ili Ljubljani, Đuro je u svom stilu odgovorio: "Ne znam za druge žene, ali moja je jednako dobra i u Ljubljani i kad smo u Sarajevu."
