Inicijativa za REKOM: Za zajednički regionalni popis žrtava rata nema političke volje

Suradnja postjugoslavenskih država u stvaranju zajedničkog popisa svih žrtava ratova devedesetih je nazadovala, ne postoji politička volja za rješenjem ovoga važnog pitanja koja bi društva okrenula prema budućnosti, poručeno je na 12. Forumu tranzicijske pravde u organizaciji Inicijative za REKOM, javlja Anadolu Agency (AA).

U organizaciji Inicijative za REKOM održava se 12. Forum tranzicijske pravde kao jedinstveno regionalno okupljanje aktivista za zaštitu ljudskih prava, predstavnika udruga i udruženja obitelji žrtava, pravnika i svih onih koji se na različitim društvenim razinama bave tranzicijskom pravdom.

Ovogodišnji zagrebački forum pod nazivom "Da žrtve žive u pamćenju društva" posvećen je daljnjem zagovaranju kako bi se prihvatio službeni regionalni popis žrtava ratova devedesetih.

Mirovna aktivistica iz Beograda Nataša Kandić istaknula je kako je poznato jako puno činjenica o žrtvama ratova devedesetih, ali kako su ti podaci rasuti po sudskim spisima i raznim drugim institucijama.

"Postoji jedan otpor da se ti podaci i činjenice objedine i da konačno na ovim prostorima u vezi sa ratovima i ljudskim katastrofama imamo jedan zajednički popis žrtava i da znamo svako ime", kazala je Kandić.

Dodala je kako je od 2014. godine nadalje sve manje političke volje da se ovaj popis realizira.

"Danas smo dalje od suradnje, dalje od imena žrtava, dalje od zajedničke izgradnje sjećanja na sve žrtve", poručuje Kandić.

Smatra kako bi ovakav zajednički popis omogućio kvalitetniji odnos prema prošlosti, budućnosti, žrtvama i prema mladima, kao i priznanje pogrešaka počinjenih u prošlosti.

Kandić poručuje da je sada idealna prilika da civilno društvo, uoči početka predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske unije, kaže kako očekuju od Hrvatske da joj prioritet bude regionalna suradnja vezana uz žrtve i procesuiranje ratnih zločina, ocijenivši to važnim za europske integracije i nove odnose u EU-u.

Vesna Teršelič iz Documente - centra za suočavanje s prošlošću također je ocijenila kako je s godinama došlo do pomaka unazad kada je riječ o zajedničkom dokumentiranju svih žrtava rata, zbog manjka političke volje.

Teršelič upozorava kako u Hrvatskoj Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata ima potpuni pristup svim službenim dokumentima, dok Documenta radi terenska istraživanja. Smatra kako je riječ o dva komplementarna istraživanja koja bi trebalo spojiti, odnosno spojiti popise i omogućiti pristup do njih svim postjugoslavenskim društvima.

"To se ne događa i na ovom zadatku prelamaju se sve naše memorijske bitke. Ne znamo okončati Drugi svjetski rat, a ne znamo okončati ni Domovinski rat", kazala je Teršelič.

Sljedeće rezultate terenskih istraživanja za područje istočne Slavonije Documenta će predstaviti u prvoj polovici 2020. godine, najavila je Teršelič.

Politički analitičar i aktivist za ljudska prava Žarko Puhovski upozorio je kako se na postjugoslavenskom prostoru upravo događa obrnuta kronologija te kako društva jure u prošlost. Žrtva postaje sveprisutna tema, i to nacionalna žrtva, poručuje Puhovski, a samo u Hrvatskoj tijekom godine postoji 200 datuma za obilježavanja žrtve, naveo je.

"U Hrvatskoj se cijeli gradovi hoće proglasiti mjestima pijeteta, a neznalice koje to guraju u parlamentu ne znaju da na tom mjestu ne smije biti vojske. Ta vojska je nedavno svečano dovedena u Vukovar. Hoće od Vukovara napraviti mrtvi grad s jednim jedinim razlogom - da se izbjegne ćirilica", kazao je Puhovski.

"Imamo predsjednika Srbije koji je bio uniformirani i naoružani četnik koji se nikad zbog toga nije ispričao i predsjednicu Hrvatske koja sada u kandidaturi osuđenog ratnog zločinca tretira kao narodnog junaka i atmosferu u Hrvatskoj u kojoj je zabranjeno javno reći da je Haaško sudište presudilo kako je Franjo Tuđman bio dio zločinačke skupine orijentirane na uništenje Bosne i Hercegovine", rekao je Puhovski.

Upozorio je kako je EU previše zabavljena unutarnjim problemima i kako se nema vremena baviti prostorom bivše Jugoslavije.

Ivan Crnčec, predstavnik hrvatskog Ministarstva pravosuđa govorio je o problemima u međudržavnim odnosima u uspostavljanju zajedničkog popisa žrtava ratova devedesetih godina. Istaknuo je kako je zbog ratnih zločina u Hrvatskoj pokrenuto oko 3.600 postupaka, podignuto preko 2.100 optužnica, oko 640 osoba je osuđeno, dok su te brojke u Srbiji mizerne i ne pokazuju trend napretka, ocijenio je.

Dodao je kako su Hrvatska i BiH pokrenule procesuiranje po zapovjednoj odgovornosti i dodao kako je u Srbiji to neopravdano izostalo.

Crnčec je kazao kako je hrvatsko Državno odvjetništvo Srbiji, nakon inicijative za razmjenom popisa, dostavilo 1.534 imena, dok je Hrvatska zauzvrat dobila 86 imena, od kojih su 43 imena bila s optužnice protiv Vladimira Šeksa, Mladena Vekića i ostalih, za podrivanje i rušenje ustavnog poretka SFRJ.

Istaknuo je kako nema napretka ni u dogovoru oko ukidanja regionalne jurisdikcije za ratne zločine koju provodi Srbija, istaknuvši kako je ključna teritorijalna nadležnost i da bi trebala suditi država na čijem teritoriju je kazneno djelo počinjeno.

Upozorio je kako postoji niz problema u suradnji i s Bosnom i Hercegovinom.

Problem je njihove retroaktivne primjene kaznenog zakona koja je dovedena u pitanja na Europskom sudu za ljudska prava, kazao je Crnčec.

"Nezgodna je praksa bosanskohercegovačkog pravosuđa da se pozivi svjedocima i žrtvama upućuju direktno, mimo međunarodne pravne pomoći i mimo državnih institucija i u tim se pozivima prijeti kaznama u konvertibilnim markama. Mislim da to doprinosi sekundarnoj viktimizaciji, a to nije uvriježeni način komunikacije kada se radi o dostavi sudskih poziva", rekao je Crnčec.

Da bi Hrvatska bila lider u nečemu, moramo imati nekoga tko će nas slijediti, a to nije ovdje slučaj, zaključio je Crnčec.

"Gdje su i čime se bave haški osuđenici poslije zatvorske kazne", tema je posljednjeg panela na kojem će se predstaviti rezultati istraživanja koje je provela Inicijativa mladih za ljudska prava u Hrvatskoj i Srbiji.

Organizacije civilnog društva okupljene unutar spomenute inicijative već 13 godina zagovaraju osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i popis ljudskih gubitaka u vezi sa ratovima u periodu 1991–2001. godine (REKOM), a pri tom su same do sada prikupile relevantnu dokumentaciju i na osnovu empirijskog istraživanja utvrdile identitet i okolnosti smrti oko 20.000 ratnih žrtava.