Sjeverin: 24. godišnjica od otmice i ubistva 17 Bošnjaka
Sjeverin pripada teritoriji Srbije, zarobljeni civili nisu bili učesnici rata, već su autobusom krenuli u firme u Priboju u kojima su radili
Sjeverin
SJEVERIN (AA) - U Sjeverinu, na magistralnom putu Rudo - Priboj, danas je obilježena 24. godišnjica otmice i ubistva 17 mještana, koje je 22. oktobra 1992. godine pored kafane Amfora zaustavila i otela grupa vojnika pod komandom RS. Sjeverin pripada teritoriji Srbije, zarobljeni civili nisu bili učesnici rata, već su autobusom krenuli u firme u Priboju u kojima su radili. Ni 24 godine kasnije njihovim porodicama nije priznat status civilnih žrtava rata, a zahtjev da budu obeštećene, nakon maratonskog sudskog procesa, definitivno je odbijen.
"Ovo je bio prvi zločin nad Bošnjacima Republike Srbije i jedan od najčistijih sudskih slučajeva koji se mogao procesuirati. Međutim, do danas ništa nije urađeno. Republika Srbija zatvorila je vrata za porodice žrtava. Oni te ljude ne smatraju svojim državljanima i prilikom žalbe koju smo uputili ona je odbijena i vrata pravosudnog sistema Srbije su zatvorena prema svima nama. Sljedeća instanca je sud u Strazburu, ali to je priča kojoj se ne vidi kraj, jer veliki broj porodica koje su izgubile svoje najmilije nisu dočekali ovosvjetsku pravdu", kaže Omer ef. Hodžić, imam u pribojskom naselju Čitluk i sin otetog i ubijenog Meda Hodžića.
Po prvi put obilježavanju godišnjice zločina u Sjeverinu prisustvovala je i Jasmina, supruga ubijenog Hajrudina Sejtarevića. Živi u Austriji, sa djecom Halkom i Belmom, a o sjećanjima teško i kroz suze govori.
"Tada smo otišli u Austriju. I on je imao namjeru da dođe, ali ostao je da čuva kuću, pa da kasnije dođe. Nikad više... Teško nam je i nikad ga ne možemo zaboraviti. Duša nas boli, neopisivo. Željela bih da se jednom to okonča, da se zna gdje su i da se pravda istjera na vidjelo", kaže Jasmina.
Pravni analitičar Fonda za humanitarno pravo Relja Radosavljević rekao je da se i ovog 22. oktobra isti zahtjevi iz Sjeverina šalju istim institucijama, jer "već pune 24 godine doživljavamo ignorisanje i pokušaj zaborava od strane države" i "gledamo kontinuirano nipodaštavanje patnje porodica žrtava i nepriznavanje njihovih prava".