BEJRUT
Mustafa Yıldız
Iz Sirije ne bježe samo Sirijci. U Liban je stiglo i više od 200 palestinskih izbjeglica koje su bile smještene u izbjegličkim kampovima u Damasku i Homsu.
U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija koji je posjetio jedan od kampova u Bejrutu, tridesetrogodišnja Ummu Muhammed, koja u jednoj sobi kampa živi sa šestero djece, tihim glasom je kazivala o svojim putešestvijama.
„Mi smo Palestinci. Živjeli smo u izbjegličkom kampu Yemruk u Damasku. Pokupila sam svoju djecu i pobjegla kada je sirijska vojska počela napadati naselja u Damasku. Yemruk je bio poznat po mirnom i tihom životu. Ljudi u posljednje vrijeme počinju da traže svoja prava i slobode. Muškarce su odvodili i oni se više nikada nisu vratili u kamp. Tamo se dešavaju strašne stvari. Ja sam pobjegla kako bi spasila svoju djecu. Ovdje je sve pretrpano, ali hvala Bogu ima dobrih ljudi koji su nas primili i dali nam krov nad glavom. Da se samo završi ovaj prokleti rat, pa da se vratimo svojim kućama. Ne želimo nikome biti teret“, kazala je Ummu.
Palestinac Ebu Iyad (59)prije nekoliko mjeseci je sa suprugom i šestero djece stigao iz izbjegličkog kampa Aidin u Homsu. Kroz suze je govorio o svome izbjeglištvu.
„Ja sam rođen u Aidin kampu. Moji roditelji su 1948. godine protjerani iz Palestine. Povratak u rodnu Palestinu ostao im je neostvaren san. Sada je i nas snašlo isto. Vojska Bashara al-Assada nas bombardira kao da smo najveći neprijatelji. Kamp u Homsu je devastiran. Tamo je živjelo više od 20 hiljada ljudi. Sada nema nikog tamo, a mi smo uspjeli stići u ovaj kamp u Bejrutu. Drugi su otišli u kampove u Damasku, ali sada moraju bježati dalje“, kazo je Iyad.
Ističući probleme s dozvolom boravka za Palestince u Libanu, Iyan je kazao da svakih 15 dana moraju produživati dozvole, ali da to nisu u mogućnosti platiti pa žive ilegalno u strahu da ne budu isporučeni u Siriju.
„Mi smo kao sjenke ovdje. Ne smijemo izaći iz kampa da nas policija ne bi uhvatila i poslala nazad u Siriju. Ni u vojsku ne mogu otići da se prijavim“, žalio se Iyad.
Stanovnica izbjegličkog kampa Šatilla, čiji sin je ubijen u masakru izraelskih snaga u ovom kampu 1982. godine, Ummu Halit razgovarala je sa novinarom agencije Anadolija i istakla da su uvjeti za žvot nesnošljivi.
„Grijeh je ljudi. Pa, ovaj narod je u izgnanstvu još od 1948. Vidite da ovdje nema mjesta, ali to su naša braća i sestre i činimo sve da im pomognemo“, kazala je Ummu.
Ahmed Sabur je izbjegao iz Homsa prije šest mjeseci. Kaže da mu je Assadov režim ubio 16 članova porodice i spalio kuću.
„Neću se vratiti u Siriju dok ne padne režim. Assad ruši našu zemlju bez imalo žala. Blizu je njegov kraj“, poručio je Sabur.
