SARAJEVO
Ivana Despotović
U Centru za liječenje od ovisnosti „Izlaz“ u Ilijašu nedaleko od Sarajeva do sada je uspješno izliječeno više od 60 muškaraca od ovisnosti od droge. Ovaj centar je u liječenju fokusiran na duhovnu terapiju i religiju, musltidisciplinaran je i nudi razne aktivnosti poput fudbala, košarke, drvorezbarije, vjeronauke, a o održavanju centra se u potpunosti brinu njegovi štićenici.
Ekipa agencije Anadolija posjetila je centar „Izlaz“ u želji da sazna zbog čega je on tako poseban, ali i tajnu njegovog uspjeha u radu s ovisnicima.
„Centar je multidisciplinaran, od psihološke podrške, radne terapije, okupacione terapije, sportskih aktivnosti, pa do vjerskog programa. Jedan od glavnih uslova za ulazak u ovaj centar je da je ovisnik dovoljno motiviran i da je sam odlučio da se liječi. Mi smo imali ovisnike koji su došli pod pritiskom zakona ili porodice, dok su drugi pokušavali kroz svoj neiskren nijet da dođu ovdje i da pobjegnu od zakona. To ne daje rezultate“, pojasnio je upravnik centra Amir Turković u razgovoru s ekipom agencije Anadolija.
Prije nego što budu smješteni u „Izlaz“, sa ovisnicima se obavljaju tri razgovora kako bi se osoblje uvjerilo u to da se pojedinac zaista sam odlučio na oporavak i izlječenje. Ovisnik se odmah po dolasku šalje u centar za detoksikaciju, a nakon toga potpisuje ugovor o boravku u centru „Izlaz“ na godinu dana.
„Vjeronauka je jedna od terapija koja se provodi u centru, i profesori i volonteri islamskih nauka dolaze i vrše edukaciju naših momaka. To je glavni fokus uspjeha ovog centra. Kroz sve terapije provlačimo i vjeronauku“, naglasio je Turković.
U razgovoru sa bivšim štićenikom centra Almirom Karadžom saznajemo da je 12 godina prije dolaska u „Izlaz“ bio ovisnik o heroinu intravenozno. Bio je oženjen, ali zbog uzimanja droge, supruga ga je napustila i odvela i njihovu djecu. Almir je, braneći BiH u ratu, ostao invalid, bez noge. Nakon rata odlikovan je „Zlatnim ljiljanom“.
„Uvijek su me pitali da li se drogiram zbog toga. Ne, to je bila neka radoznalost i mislio sam da to mogu kontrolisati. Na kraju sam ostao bez stana, spavao sam na ulici i smršao sam 61 kilogram, i svi su me napustili. I onda, jednog dana, jedan prijatelj mi je rekao za ovaj centar. Pomislio sam kako sam sve probao, i da mi je možda jedini način da se okrenem vjeri“, kaže Karadža.
Dok pričao o prvim iskustvima u centru u Ilijašu, Almir se prisjeća i da su ga, kad je došao u centar za detoksikaciju, ljudi koji su tu boravili i radili primili s razumijevanjem, što ga je, kako kaže, tada jako zaćudilo.
„Onda sam ušao ovdje, u centar, i počeo sam da učim o jednom novom životu. Pomagao mi je razgovor. Ušao sam u jedan svijet gdje se učilo o načinu života. Ja islam definišem kao ispravan način života. Počeo sam da primjenjujem ono što su mi govorili ljudi ovdje“, ispričao je Karadža.
Tokom posjete centru „Izlaz“ ekipu agencije Anadolija pratio je i hadži hafiz Sulejman Bugari, koji štićenike kroz vjeru vraća na pravi put, i liječi. Bugari ističe kako je posao imama takav da treba i obavezan je da se brine o svemu onome što je potrebno džematliji. Hafiz kaže da ga je Hamza Ražnatović (pjevač sarajevske pop-rock grupe Macbeth) prvi put upoznao sa ovim problemom i tako se u njemu probudila želja da pomaže ovisnicima da se izliječe.
„Hamza Ražnatović me je upoznao sa tim problemom, golgotom, koju prolaze ti ljudi. Kad mi je postalo jasnije u kakvom su problemu naša djeca, nisam mogao ostati ravnodušan prema tome“, prisjetio se hafiz Bugari samih početaka u pomaganju ovisnicima o drogama.
Kada se počeo baviti problemom ovisnosti, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini hafizu Bugariju dala je potrebne ovlasti da može pomagati ovisnicima kako u ovom, tako i u svim centrima koji se bave problemom ovisnosti.
„Pristup čovjeku je jedna posebna terapija. Svaki susret čovjeka sa čovjekom je događaj za koji se treba pripremiti i zbog kojeg se treba radovati. Treba zahvaljivati Gospodaru što nam je omogućio nekoga s kim možemo porazgovarati, imati dijalog. Jer, kroz taj dijalog, mi pronalazimo sebe i postajemo bolji. Svakom čovjeku, koji je u problemu, treba pristupati kao prema bolesti koju mi imamo, nježno i blago. A Božiji Poslanik je govorio da svačije srce voli da mu se s blagošću pristupa“, pojasnio je hafiz Bugari svoj pristup štićenicima u centru. Potom je dodao da su iskren pristup i iskrena želja veoma važni za uspjeh bilo koje terapije.
Objašnjavajući uspjeh u liječenju ovisnika, hafiz se poslužio rečenicom jednog psihijatra, koji je rekao: „Kada sretnem pacijenta, ja ne želim da ga oslobodim bolesti u kojoj jeste, ja želim da ga naučim da zauzme stav prema bolesti“.
„Izgrađivanje stavova prema svemu, pa i prema problemu, uči se u vjeri. Ne potcjenjujem tu one koji ne vjeruju ili ne žele vjerovati. Nema zdravog razmišljanja bez temelja i bez vjere. Možda ono izgleda zdravo, ali nema ga na terenu. Imamo toliko doktora danas, a opet mnogo bolesnih. Nismo pokazali to znanje, da čovjek, kad mu priđeš, osjeti da mu prilaziš kao sinu, a ne kao bolesniku“, istakao je Bugari.
-Tajna uspješne terapije-
Iskren pristup sebi da bismo iskreno pristupili drugome, Bugari navodi kao tajnu svoje terapije.
Sulejman Bugari, koji je magistrirao na temu „Socijalna rehabilitacija ovisnika u terapijskim zajednicama Ilijaš i Smoluća, s posebnim osvrtom na duhovnost i socijalni rad“, kaže da ga je na to ponukalo upravo to što je ovaj problem nedovoljno izučen.
„Na ovaj centar ja gledam kao na kuću spasa. Ovo je kuća puna ljubavi, u njoj se razgovara i puna je razumijevanja. I ako ima kritike, ona se upakuje kao poklon, pa te interesuje kakva je ona dok je otvaraš. Boravak u centru, duhovna terapija koju stavljam na prvo mjesto, promijenili su mi život“, kaže Almir Karadža. Ovaj bivši ovisnik danas je uključen u klub „Neovisnost“, program resocijalizacije u okviru centra koji pomaže bivšim ovisnicima da se vrate svakodnevnom životu.
Istovremeno, Bugari ističe da treba probuditi snagu u ovisniku, da bi on sebe kritički pogledao i uvidio šta radi sa svojim životom i šta zapravo želi. Kaže, nezgodno je kad čovjek želi ono što je protiv njega u životu, a najčešće to čovjek sazna kasno. Ispočetka to izgleda lijepo, a kasnije se javljaju bolesti i opasnosti s kojima čovjek kasnije ne može da se suoči.
-Važna je i podrška okoline-
„Stavovi zajednice i javnosti prema toj bolesti su jasni. Bilo je onih koji su govorili kako ovisnici to sami hoće i kako je to njihova želja. Ne računaju na to da je to jedna od bolesti koje se dešavaju u zajednici. Važno je da mi budemo počašćeni što možemo raditi na popravku svoje zajednice i omladine, jer mi smo nikakav narod ako ne mislimo na našu budućnost i našu omladinu, one na koje ćemo prenijeti svoje vrijednosti i vrline“, zaključio je Bugari.
