SARAJEVO
Amir Zukić/ Ivana Despotović
Sarajevska porodica Silajdžić donosi novu paradigmu u bosanskohercegovačko društvo i ruši višedecenijske predrasude da urbani bračni parovi, zaokupljeni uspjehom i karijerom, ne žele imati više od dvoje djece.
Mladi, obrazovani i uspješni ekonomski stručnjaci Denis i Sabina ponosni su roditelji pet dječaka: šestogodišnjeg Davida, četvoroipogodišnjeg Ismaela, dvoipogodišnjeg Jakuba, jednogodišnjeg Mikaila i najmanjeg Jošue rođenog prije petnaest dana.
Silijadžići su vrata svog toplog doma, ispunjenog dječijom grajom, otvorili ekipi agencije Anadolija i ispričali da, iako ih je u kući sedmoro, žive „punim plućima”, u ljubavi i skladu.
Sabina je doktorica ekonomskih nauka, a Denis je završio tri magistarska studija - finansije, ekonomiju i rizik. U životu su, kažu, kreirali brojne projekte, ali su im „najslađi projektići”, kako zovu svoju djecu, najvažnije što su postigli.
Denis i Sabina zajedno su šesnaest godina. Nakon deset godina školovanja, putovanja i napornog rada odlučili su zasnovati porodicu. Za šest godina su dobili pet sinova.
"Imam osjećaj da sve vještine koje smo trebali savladati, počevši od spoznaje šta je dijete, savladali smo sa prva dva sina. Već trećeg nekako nismo ni osjetili. Oni sami sebe odgajaju u nekoj atmosferi zajedništva", rekla je Sabina.
Promjene koje se događaju dolaskom svake nove bebe, Sabina ocjenjuje još ljepšim i uzbudljivijim. Svako novo dijete povećava zahtjeve, jer još jedno treba obući, nahraniti i okupati, a sve ostalo postaje samo bolje.
"Veselo je i jako bučno. Kod nas najčešće bude bar još dvoje djece iz drugih kuća koja dođu da se igraju. Skoro nikad nismo sami. Naša djeca jesu različita, ali su vrlo komplementarne ličnosti", rekla je kroz smijeh Sabina, a Denis je dodao da djece nikad nije mnogo. „Djeca traže djecu. Njih je petorica, a druga djeca insistiraju da dođu kod nas. Kuća je stalno puna gostiju, a prijatelji ponekad ostave kod nas djecu da se izigraju, pa dođu po njih. Naša kuća je kao jedan veliki vrtić", kazao je Denis.
Ponosni roditelji uspješni su u svemu čime se bave. Otkrivaju da ih djeca ni najmanje ne ometaju u poslu, niti im posao ometa porodicu.
"Čovjek može postići mnogo toga, samo je pitanje da li to želi i kako gleda na to. Mi uvijek biramo samo pozitivne stvari. Sve je pitanja razuma, dobre volje i organizacije. Ja sam pisala doktorski studij kad sam ostala trudna sa Davidom, a u međuvremenu se rodilo još četvoro djece", kazala je Sabina.
Silajdžići duboko vjeruju da su njihova djeca na svijet došla Božijom voljom i milošću. Novinaru Anadolije su kazali da nikada nisu "odlučili" da imaju petero djece, nego da je sve stvar sudbine.
"Društvena norma imanja maksimalno dvoje djece smatrala se jednim vidom emancipacije društva, a prije svega emancipacije žene. Ta društvena norma još uvijek je uvriježena na ovim prostorima, mada mislim da se sad situacija mijenja, na moju veliku radost", ispričala je Sabina. Odbacila je dugogodišnje poimanje kako više od dvoje djece mogu imati samo ljudi na selu i žene koje ne rade.
Denisu su nejasni ljudi koji nisu za rađanje djece. "Osjećamo da mi nismo previše u kontroli koliko bismo djece trebali imati. Imali smo četiri spontata pobačaja. Stekli smo neko životno iskustvo i vjerovanje da nije sve u našoj kontroli. Kada vidimo svu svoju djecu, koliko ih volimo i koliko se oni vole, vjerujem da mi nismo ti koji će odlučivati da li će se oni roditi ili ne", kazao je Denis.
Denisovi i Sabinini roditelji, kao i mnogi parovi u Bosni i Hercegovini, imali su po dvoje djece. U početku su se čudili što su njih dvoje željeli više potomaka, ali Denis je ubijeđen da će kao i mnoge druge paradigme koje su u ovoj državi razbijene u posljednjih 20 godina, tako biti razbijena i ona da je dvoje djece sasvim dovoljno.
Silajdžići su istakli kako smatraju da se za imena djece "baš puno i ne pitaju", već da djeca nose imena koja su im suđena. Imena svojoj djeci su birali deset dana prije rođenja, a jedina važno im je bilo da imena nose lijepo značenje.
"Spletom nekih okolnosti, sva imena naše djece: David, Ismael, Jakub, Mikail i Jošua su starozavjetna. Mislim da je to samo koincidencija, iako će neko možda reći malo prevelika", rekla je Sabina.
"Ja tragam po imenima na internetu. Imena im jesu neobična, ali oni sebi daju sasvim obične nadimke. Obično ih ili sami izmisle, ili čuju kako ih druga djeca zovu, pa to usvoje", kazao je Denis.
Neradne dane sedmočlana porodica Silajdžić najčešće provodi u prirodi. Za djecu je, kako su rekli roditelji, važno da su na vazduhu, a sa mališanima idu čak i na rafting i skijanje.
"Djeca su toliko naviknuta na to da čim se probude pitaju gdje idemo. Kuća im dođe kao spavaonica i igraonica", rekao je Denis kroz smijeh.
Između svakog dječaka razlika je u prosjeku godinu i po. Do manjih svađa dolazi jedino u kući, dok su napolju kao vojska, otkrila je Sabina.
"Držimo do filozofije da je za djecu bitno da su sretna. Većinu vremena dobro se slažu. Kada su van kuće drže se čoporativno. Jako dobro paze jedan na drugog. Društveni su, ali se zna desiti i da ne primaju odmah drugu djecu u društvo pri prvom susretu", istakao je Denis.
Za mlade Siladžiće priča o "neimanju više djece" ne postoji. Imaju dosta zahtjevnih sitauacija, ali smatraju da su razvili sve vještine potrebne da izdrže i više djece od sadašnjih pet.
"Po mom iskustvu, najbitnije je nikada ne dozvoliti djeci da vas izbace iz takta. Naravno, za to treba i volja i želja. Za ovih šest godina i mene su naljutili, ali nikad nisam dozvolila da me izbace iz takta. Trebamo ih doživljavati kao mala bića koja ovise o nama, koja su i intelektom i emocionalnom dimenzijom inferiorniji u odnosu na nas", naglasila je Sabina, dodavši da su volja, želja i strpljenje jedino što je potrebno da bi bili dobri roditelji.
„Vremenom se naviknete na sve, imate noćne rutine da se tri puta promijenite, presvučete pelene i vratite se spavati", rekao je Denis.
Najmlađi Silajdžić, Jošua, star je svega dvije sedmice. Sabina je podvukla da tek sada, sa petim djetetom, osjeća kako ima pravu porodicu, mada je u šali kazala da se pri izlascima vani sada moraju prebrojavati, kao vojska.
"Neki dan smo otišli u park. Kako je Jošua još mali i nismo se navikli na njega zaboravili smo Mikaila u parku. Krenuli smo kući, a nakon 200 metara čovjek je trčao za nama i pitao nas jesmo li normalni, zaboravili smo dijete", ispričala je Sabina, a Denis je kroz smijeh dodao: "Do nedavno, u kolicima smo gurali Mikaila. Kako je sad u tim kolicima Jošua, još uvijek nemamo percepciju da ih je pet, a ne četvorica."
Silajdžići su zabrinuti zbog podatka da stopa nataliteta u Bosni i Hercegovini opada i da se rađa sve manje djece. Na pitanje novinara Anadolije da li se slažu sa nedavnom porukom turskog premijera Erdogana, izrečenoj u Sarajevu, da bi zbog posljedica rata svaka porodica ovdje trebala imati najmanje petero djece, Silajdžići su izrazili nadu da će njihov primjer pomoći drugim mladim parovima da se odvaže na rađanje više djece.
"Voljela bih da naše iskustvo podstakne ljude da se preispitaju zašto se ne odlučuju na više djece. Željela bih da dimenzija sreće i blagostanja koju mi doživljavamo kroz našu djecu podstakne druge roditelje da se i oni odvaže na ovakvu stvar", naglasila je Sabina i poručila:
"Moj rahmetli otac, koji je bio profesor na Ekonomskom fakultetu, govorio mi je da nakon svih projekata koje je napravio, knjiga koje je napisao i predavanja koja je održao, jedino u šta je vrijedilo ulagati su djeca i da mu je žao što nije imao više od dvoje. I ja radim na istom fakultetu. Zaista volim svoj posao, uživam u njemu. Ali ono što mi je jedino bitno su ova mala bića. Imam osjećaj da je taj posao, bez obzira što ga jako volim, samo jedna sporedna aktivnost koji mi ne daje neki poseban značaj životu. Jedino bitno su mi ovi mali projektići."
news_share_descriptionsubscription_contact
